subota, 29. travnja 2017.

Pokaži da si i ti Ulični fajter


Svako jutro prolazim Trgom bana Josipa Jelačića na putu do posla. Nekoliko ljudi već od ranog jutra, svatko na svom čošku, stoji i prodaje časopise, na njima piše „Ulični Fajteri“. Jedan gospodin svako jutro kada prolazim uvijek veselo popriča sa prolaznicima, rukuje se s njima i iskreno se nasmije svakom čovjeku.  Toliko je topline u tom gospodinu i sreće, da se to riječima ne može opisati, što se vidi u njegovom osmijehu. Sada sam odlučila istražiti nešto više o tom časopisu. Pitala sam se što li piše u tom časopisu. Iako sam već otprije čula da beskućnici prodaju te časopise, ali u detalje nisam ulazila.

Odlučila sam i ja kupiti taj časopis jednog  jutra. Dala sam gospodinu 10 kuna, a on meni časopis. Zahvalila sam se i nastavila svoj put, gospodin je doviknuo „zaboravili ste 3 kune“. Zahvalila sam se i rekla: „U redu je“. 
Dotični gospodin mi je pružio osmijeh od uha do uha i dodao „Hvala Vam od srca“. Razmišljala sam kako često dajemo ljudima koji prose, koji su naporni, koliko često ostavljamo 2-3 kune konobarima u kafiću kada popijemo kavu. Ovi ljude se očite vode onom od Bareta „Samo živi, samo budi, svi odgovori doći će sami, samo stoj na svjetlu i doći će kraj tami.

Što su njemu predstavljale te 3 kune, što njemu predstavlja svakodnevna komunikacija s ljudima, što njemu znači prodaja časopisa?  Bacila sam se u istraživanje.

"Ulični Fajteri" i "Ulične svjetiljke" su časopisi koje prodaju beskućnici. To su časopisi koji bi dodatno trebali senzibilizirati javnost na problem beskućnika. Ulični Fajteri koštaju 7 kuna, trošak tisak je 3 kune, a njihova zarada po prodanom časopisu je 4 kune, dok se Ulične Svjetiljke drže istog principa samo časopis košta 8 kn.

U njemu sam našla članak o Udruzi Indigo, za zaštitu životinja. Osobito me razveselio tekst Majke Terezije „Nađi vremena za smijeh, to je melodija duše“, zanimljiv tekst Life, Special i druge zanimljive tekstove.

Ukoliko kupite časopis možete pomoći beskućnicima. To su često ljudi čiji osmijeh ne prikazuje njihovu životnu situaciju, već vjeru u ljude i bolje sutra. Isto tako je bitan taj osjećaj koristi zbog ostvarene prodaje i socijalnog kontakta s ljudima.

Stoga sljedeći put kada vidite da netko prodaje časopis „Ulične svjetiljke“ ili „Ulične Fajtere“ možete kupiti časopis i pomoći, time se odričete jedne kave ili jednostavno razmijeniti koju lijepu riječ i uljepšati dan sebi i prodavaču (beskućniku).






petak, 14. travnja 2017.

Nezaposlenost, stres i trčanje

U srijedu navečer sam srela susjedu koja je sva umorna išla kući i pitala me kako to da sam tako sretna i vesela u 22 sata navečer. Sva oduševljena sam počela pričati o Crossu. Donedavno sam razmišljala, Cross i ja, nema šanse, može sve samo to ne. Sada ne znam da li sam sretnija kada idem na trening ili sljedeće jutro kada me sve boli od treninga, ali ciljano i znam da radim dobro za sebe. Njen odgovor je bio i ja bi išla, ALI....trenutno ne radim pa si ne mogu to priuštiti.

Poznato je da vježbanje stvara hormon sreće. Zašto sve što se tiče osjećati se bolje mora koštati. Trčanje ne košta, vježbanje doma ne košta, Jarun je svima otvoren. No, hallo. Ali da lakše je naći izgovore nego otrčati krug oko Jaruna. Been there, done that.

Prisjetila sam se vremena kada sam i sama tražila posao. Shvatila sam da kada sjedim doma, vrtim jedan te isti film i nema napretka. Treba izaći među ljude, stvoriti osjećaj pozitive, koristi, sreće, osobnog zadovoljstva. Poznato je to ne ovisi o: treneru, dečku, prijateljima, roditeljima, poslu nego o nama i samo o nama. Svi dručije reagiramo na okolnosti. Ali svima dođe to vrijeme kada nam se ne da ništa, nemamo motiva i nalazimo isprike. Onda je najteže obući tenisice, ali baš ih onda treba obući. Cesta te čeka. Osjećaj nakon toga, osim litre znoja i praznog mozga je vauuuu. Kažeš sebi:  Istrčao/la sam, sutra ću moći više, a onda mi je samo nebo granica. Zašto si stvaramo sami barikade u glavi. Znam lako je reći, ali sjetite se da svi imamo takve dane, svi.



SAMO KRENIIIIIII....