subota, 31. listopada 2015.

Za promjenu (uspjeh) treba poduzeti akciju

Za promjenu treba poduzeti akciju. Lakše reći nego učiniti. Ići utabanim stazama je lako, graditi novi put baš i nije. 

Pitaš se hoćeš li uspjeti, donosiš li dobru odluku? Ako ne probaš nećeš ni saznati...

Svi oko mene kukaju kako žele otići, kako ne znaju šta ih čeka, ima li smisla? Školovati se toliko godina i onda biti pješak na prvoj bojišnici šahovskog polja. 

Laura riskira 

Laura je slušala priče, kukanja i nikad se nije žalila već je svojom odlukom odlučila napraviti nešto za sebe. Riskirala je i prijavila se za vizu SAD-a na lotu (ili kako se to već zove). I zamislite dobila ju je.

Rekla mi je, znaš svi mi kažu lako je sad tebi, dobila si vizu i odlaziš. Al trebalo se i prijaviti, riskirati, nisam znala hoću li dobiti ali sam probala. Šta oni nisu probali?



Istina je, lakše je pričati i kukati nego poduzeti stvarnu akciju ali ako ništa ne poduzmemo ništa se neće ni promijeniti. Pojedinac može pokrenuti promjenu ali zajedno možemo ostvariti više. Sada samo trebamo odlučiti želimo li to tako jako da nešto i napravimo po tome pitanju ili nam je lakše kukati i tješiti se da bolje ne može. 

srijeda, 28. listopada 2015.

Uspjeh leži u dnevnim aktivnostima

Svi znamo da bi nešto naučili trebamo biti uporni. Sve se može naučiti samo nekom treba više, a nekom manje vremena. Isto tako znam i one (iako smo i sami takvi ponekad) koji kažu da jednostavno nije bilo suđeno ili će biti bolje drugi put jer je lakše odustati nego se potruditi.

Temelj ipak leži u dnevnim aktivnostima i odlučnosti. Ako želimo nešto promijeniti/naučiti moramo biti spremni žrtvovati nešto drugo za to, tj. urediti svoj dnevni raspored i unijeti neke promijene. Često to znači zamijeniti ispijanje kave/popodnevni odmor sa učenjem jezika/vježbanjem i onda dolazi tek upornost.



Mirta uči ruski

Mirta je odlučila ove godine naučiti ruski, to joj je dugogodišnja želja i smatra da bi joj u svakom slučaju na poslu donijelo plus (novi klijenti, poboljšan cv, veće samopouzdanje...)

Svako jutro započinje šalicom kave i sastavljanjem dnevnog rasporeda. Razmišljala je i smišljala gdje ubaciti ruski uz posao, obitelj, prijatelje, dnevne aktivnosti i razne obaveze.

1.) Kraj svih dnevnih aktivnosti je stavila brojeve od 1-5 prema važnosti (prioritetima) za nju i ustanovila da joj je na petom mjestu ispijanje kave nakon posla s kolegama.
2.) Zatim je usporedila kave sa učenjem ruskog i koliko god ju kave vesele i opuštaju nakon napornog radnog dana ali želja za učenjem novog (ruskog), novo društvo, novo znanje, nova avantura ipak su imale veću težinu.
3.) Odlučila je dnevne aktivnosti malo presložiti i uključiti svakodnevno učenje ruskog i uz upornost to je bio pun pogodak.
4.) Nagrada za njen trud je bila povišica na plaći nakon nekog vremena jer je na taj način privukla nove klijente sa ruskog govornog područja.

Želite li promjenu krenite od svog dnevnog rasporeda i svaki dan napravite mjesta za korak (korak po korak) prema svom zadanom cilju, a onda uprite kao konj i uspjeh zasigurno neće izostati.

subota, 17. listopada 2015.

Govor mržnje nije feedback

Iako sam već objavila post o feedbacku, ovaj put je govor o povratnoj informaciji i komentarima u kojima se surećemo s govorom mržnje.

Sve češće se susrećemo s razni komentarima govora mržnje  na blogovima, youtube-u, raznim portalima, facebooku i sl. Osim spomenutog govora mržnje i negativnih komentara, oni mogu biti i pozitivni.

Pozitivni komentari nas hrane pozitivom, ponosom, osjećajem da je netko prepoznao poantu objavljenog članka/videa i potiče autora još više na rad.

Negativni komentari najčešće obeshrabruju, postavljaju pitanje sumnje, stvaraju osjećaj nezadovoljstva, a tu spada i govor mržnje.

Poznata je izreka feedback feed you (povratna informacije te hrani) ali često zaboravljamo da komentar nije pravi feedback.

Feedback ( povratna informacija) je svaka poruka (reakcija) koju slušač šalje govorniku, za vrijeme i nakon razgovora, može biti svjesna i nesvjesna, verbalna i neverbalna. 

U svakom slučaju feedback je konstruktivna povratna informacija, koja potiče na razmišljanje, a na kraju osoba (grupa) kojoj je upućena odlučuje želi li prihvatiti ili odbiti povratnu informaciju.

Govor mržnje nije i nikad neće biti feedback. Sljedeći put kada vidite govor mržnje u komentaru sjetite se toga i recite nije :): smiješno.



nedjelja, 11. listopada 2015.

Gdje prestaje granica slobode govora a počinje govor mržnje?

Jutro je, petak i pomalo pospana krećem na posao. Putem srećem susjeda Juru koji ide na fakultet te spominje kako je nedavno vidio kampanju Nije smiješno. Jure je ovo jutro jako raspoložen za razgovor i priča mi kako se tek nedavno susreo s pojmom govor mržnje.

Jura je kao mali u osnovnoj školi dobio nadimak debeli i često su ga zezali i zadirkivali zbog toga. „Ali ja sam stvarno bio debeli, a sada sam smršavio i više nisam.“ Spominje kako nije znao da je to bio govor mržnje i smatra da mladi danas nisu upoznati s govorom mržnje nego smatraju se sve svodi na iznošenje vlastitog subjektivnog mišljenja i slobodu govora. 
Govor mržnje je ljudima vrlo apstraktan, smatra Jure. Sada se može čuti da ljudi spominju govor mržnje kao izraz, ali ljudi zapravo ne znaju što je to. Što uključuje govor mržnje u potpunosti? – pitao se Jure naglas.

Ista tako donedavno nije znao da za govor mržnje osoba (grupa) može biti kažnjena, sve dok se nije susreo sa slučajem Žac.

Jure i Žac se susreću s govorom mržnje

Jure je pratio blog dečka Žaca koji je u svakom postu opisivao događaje s kojima se susreo u svakodnevnom životu. Tako je tu bilo priča o ismijavanju ljudi zbog različitosti, tj. druge vjeroispovijesti, boje kože, spolne orijentacije i sl. s kojima se susreo u tramvaju, poslu, kafiću.... Njegov blog je bio pun priča ispunjenih govorom mržnje, ali tada još nije znao da je to kažnjivo i da se to naziva govor mržnje. Žac je smatrao da je  to iznošenje vlastitog mišljenja kroz korištenje žargona i vrijeđanje  svakodnevnih događaja i ljudi.  Jure osobno smatra da je to bio Žacov ispušni ventil i da je bio poprilično zabavan.

Blog je navodno bio vrlo čitan sve do jednog dana, kada je netko prepoznao govor mržnje u Žacovim postovima i odlučio reći NIJE SMIJEŠNO te prijavio Žaca. Odlukom suda Žac je zbog govora mržnje dobio kaznu zatvora od 3 godine, a blog se zatvorio.

Žac se pitao, zar kazna zatvora za slobodu govora?  Naučio je da je govor mržnje:
  • verbalno ili neverbalno izražavanje mržnja prema osobi ili grupi zasnovano na različitosti kojima je osnova nacionalno podrijetlo, rasna i etnička pripadnost, boja kože, ekonomski status/imovinsko stanje, spol, rodni identitet, spolna orijentacija i drugo
  • promovira diskriminaciju, ugrožava ljudska prava i dostojanstvo drugih ljudi, ponajprije ugroženih skupina
  • često poziva na nasilje
  • ugrožava sigurnost i demokratsko ustrojstvo društava
Iako je dobio 3 godine, odležao je samo 6 mjeseci zbog uzornog ponašanja.

Jure i Žac ( na teži način) su naučili da govor mržnje nije iznošenje vlastitog mišljenja već ozbiljan prekršaj za koji osoba (grupa) može biti kažnjeno gonjena i dobiti kaznu zatvorom / novčanu kaznu / objava presude u medijima.

Podržite i vi kampanju Nije smiješno protiv govora mržnje i pročitajte više na: 

ponedjeljak, 5. listopada 2015.

Hokejskom palicom do ostvarenja cilj


Fenomen hokejske palice predstavlja ubrzani rad pred kraj/na kraju određenog zadanog razdoblja (to može biti tjedan, mjesec, kvartal, godina itd.) kako bi se ostvario što veći output što se u konačnici i prikazuje u financijskim izvješćima, dok se na početku razdoblja najčešće pridaje važnosti efikasnosti troškova. Pred kraj ciklusa dolazi do pritiska na maksimalno povećanje konačnog outputa. Kad dođe kraj zadanog razdoblja pritisak se smanjuje i proces se ponavlja ispočetka.

Zove se hokejska palica jer prikaz rada na dijagramu podsjeća na oblik hokejske palice.

Zaposlenici često znaju raditi sporije tijekom mjeseca misleći kako imaju vremena i onda pred kraj zadanog razdoblja se žure obaviti sve poslovne zadatke/ubrzati proizvodnju kako bi ostvarili cilj i prikazali što veće/bolje rezultate.




Tamara udara do cilja hokejskom palicom

Tamara je novinarka i piše za dnevne novine. Dobila je  priliku odraditi opsežno istraživanje i napisati članak.  Tamara je znala svoj rok do kada mora predati članak.

Napravila je raspored i nastojala ga se držati. Nažalost neke stvari su izmakle kontroli, što privatno što poslovno i uvidjela je da se baš ne pridržava plana, ali nije se obazirala, smatrala je da ima dovoljno vremena napisati kvalitetan i opesežan članak do zadanog roka.

Dva dana prije predaje članka shvatila je da je na nebitnim sitnicama izgubila vrijeme, a i nije baš svaki dan imala inspiraciju za pisanje. Tamara je zaključila da nema više vremena za šalu i prionula na posao. Pisala je, istraživala, kopala, zvala i na kraju svega par sati prije kraja roka predala gotov članak. Kada je pogledala unatrag shvatila je da što se viši bliži kranji rok za predaju članka više radi i manje razmišlja.

Svoj učinak i vrijeme provedeno na pisanju članka mogla je prikazati dijagramom i dobila je krivulju nalik hokejskoj palici.