četvrtak, 31. kolovoza 2017.

Traženje posla - Istinite priče ili S čime (kime) se borimo?!


Dragi moji, pošto mi najviše pišete kako imate poteškoća/smetnje pri pronalasku posla. Odlučila sam s Vama podijeliti tri istinite priče, s kojima su upoznati svi koji traže već dulje vrijeme posao. Kako ih riješiti, što možemo naučiti i kako je najbitiniji STAV u konačnici. Nadam se da će Vam pomoći. :)

Pri traženju posla uistinu veliki učinak na osobu ima samomotivacija. Osjećaj u trbuhu. Razmišljanje. Okruženje. Self-talk. Upornost. Stav. Zahvalnost.

Priča 1

Marina je krenula tražiti posao. Upoznala je sve ljude oko sebe (prijatelje, obitelj, susjede)  s činjenicom da traži posao, jer ako tko čuje nešto javit će joj, bar tako želi misliti.

Krene na stanicu pa jedna susjeda počne: „Jesi kaj našala? Pa kak nema niš?“ Ide s frendicom na kavu pa krene priča: „Pa zašto ne bi probala nešto što nije u tvojoj struci, ono sam da radiš nešt i sl.“ Dođe na ručak kod roditelja pa krene priča; „Jesi pogledala na ovoj stranici? Znaš moj frend ima frenda koji je rekao da njegov frend traži nekog?“

Ljudi ne shvaćaju da Marinu to zamara. Najrađe bi imala čaroban štapić i kad zamahne osoba prestane pričati ili još bolje nestane i Marini je super, ne treba se opravdavati, praviti pristojna kako sluša... Nije lako pričati iznova po 100 put kako niste JOŠ našli posao, kako čekate itd. Kao svi bi htjeli pomoć, zapravo su većinom samo znatiželjni. Vode se onom „nije me briga, ali bi htio znati“.

Pouka: Ljudi prestanite to raditi, nije ugodno. Da svi znamo da to ne treba uzimati srcu, ali probajte vi tražiti posao 1 godinu i svaki dan pričati isto. Možda nekome to pomaže, ali većini ne, samo umora i troši energiju. Budite obzirni, a ne znatiželjni. Ako ne možete pomoć, nemojte ni odmoći.
Svi oni koji traže posao, vodite se onom: Kroz jedno unutra, drugo van. Iskoristite savjete koje možete i nastavite svojim putem.

Priča 2

Luka krene ujutro tražiti posao na internetu. Otvorio je profil na svim stranicama za tražiti posao. Stavio ozbiljnu poslovnu fotografiju. Napisao zamolbu i CV-  kreativan, Europassov, ma sve što treba. Otvore se web stranice i već pri prvom kliku  proradi Luki „onaj“ osjećaj nelagode u trbuhu. Krene priča u njegovoj glavi: „Jao ma ovo je namješteno, ma ovo nije za mene, tu nema ništa, danas nije dobar dan ( a vani sunce, ptičice, djeca se igraju), koliko još moram poslati molbi, ma neće me zvati, nemam sreće.“ Luka se "ubio" totalno u pojam, sada postaje umoran i razdražljiv. Sam si je stvorio taj osjećaj. Zasigurno nije nastao preko noći, nego mu taj osjećaj u trbuhu (nelagoda) govori kako razmišlja i da nažalost i neku dobru priliku s takvim stavom neće vidjeti.

Luka mora promijeniti :
1.STAV U GLAVI, TIJELU
2.STVORITI LIJEPO OKRUŽENJE KADA TRAŽI POSAO, DA JE TO DOBAR I POZITIVAN OSJEĆAJ-STVORITI OSJEĆAJ UGODE (ŠTO JE SUPROTONO NELAGODI)
3.NAĆI NAJBOLJE VRIJEME KADA MU PAŠE DA TRAŽI POSAO (NETKO JE VIŠE JUTARNJI TIP, NETKO VEČERNJI)
4.RAZMIŠLJATI POZITIVNO I POZITIVNO SVEMU PRISTUPATI, OKRUŽITI SE POZITIVNIM LJUDIMA


Priča 3

Iva traži posao. Ona je sama sebi No.1. Prihvatila je jedan posao, učila za testiranje za drugi, željela treći. Išla je, gurala, nije bila zadovoljna na jednom poslu. Dala je otkaza. Na testiranju se borila za sebe, kaže namješteno je - ništa. Išla je dalje. Ljudi su joj svašta pričali i savjetovali, ona je klimala glavom i radila po svom. Svaki dan teretana (ispušni ventil). Priroda, životinje, učila se u slobodno vrijeme šminkati, radila što voli. Kukala je Iva, ali se nije predala. Borila se kao lavica. Znala je koliko vrijedi i što može ponuditi i nije odustala od svoga cilja.

Iva je na kraju našla posao koji voli i zadovoljna je. Potraga je trajala i trajala, ali je na kraju sretno okončana.


Zaključak: Iva je kraljica. Budi kao Iva. Sve je u glavi.













Photo:https://pixabay.com/

ponedjeljak, 19. lipnja 2017.

nedjelja, 11. lipnja 2017.

subota, 13. svibnja 2017.

Osnovno o Crowdfundingu - Budućnost je Crowdfunding

U svijetu poznat odavno, kod nas u javnosti nije toliko zastupljen iako imam osjećaj da se u zadnje vrijeme situacija polako mijenja.

Osobno sam smatrala Crowdfunding „spas u zadnji čas“ za male poduzetnike koji ne znaju kako prikupiti novac za pokretanje projekta/ideje/posla, ali nisam znala da je to tako ozbiljna stvar. 

Računica je jednostavno, koliko uložiš vremena i truda, toliko si na dobitku. Čula sam druge kako govore: Ma daj, to ti je super, predstaviš se i novci dolaze. Baš tako jednostavno nije, ali učinkovito je.

Crowdfunding je online poziv kroz interaktivan web s ciljem mobilizacije financijskih sredstava za određeni projekt. (K. Wenzlaff)

Prva pomisao mi je bila kako su sredstva za film Gazda prikupljena preko Crowdfundinga – Ovo nije film o Ivici Todoriću

Velike simpatije je isto tako prikupio Buba bar Makarska – Ekstra bar ekstra kromoson za ekstra kavu



Danas ima preko 4000 platformi u svijetu. Najpoznatija je Kickstarter – Hrvatski građani ju mogu koristiti samo ako imaju otvoren račun u Americi (poduzeće).
Iz gore navedenog može se vidjeti da Hrvati najviše koriste Indiegogo platformu.

OSNOVNO O CROWDFUNDINGU ŠTO TREBA ZAPAMTITI!


Crowdfunding je budućnost. Samo naprijed.

subota, 29. travnja 2017.

Pokaži da si i ti Ulični fajter


Svako jutro prolazim Trgom bana Josipa Jelačića na putu do posla. Nekoliko ljudi već od ranog jutra, svatko na svom čošku, stoji i prodaje časopise, na njima piše „Ulični Fajteri“. Jedan gospodin svako jutro kada prolazim uvijek veselo popriča sa prolaznicima, rukuje se s njima i iskreno se nasmije svakom čovjeku.  Toliko je topline u tom gospodinu i sreće, da se to riječima ne može opisati, što se vidi u njegovom osmijehu. Sada sam odlučila istražiti nešto više o tom časopisu. Pitala sam se što li piše u tom časopisu. Iako sam već otprije čula da beskućnici prodaju te časopise, ali u detalje nisam ulazila.

Odlučila sam i ja kupiti taj časopis jednog  jutra. Dala sam gospodinu 10 kuna, a on meni časopis. Zahvalila sam se i nastavila svoj put, gospodin je doviknuo „zaboravili ste 3 kune“. Zahvalila sam se i rekla: „U redu je“. 
Dotični gospodin mi je pružio osmijeh od uha do uha i dodao „Hvala Vam od srca“. Razmišljala sam kako često dajemo ljudima koji prose, koji su naporni, koliko često ostavljamo 2-3 kune konobarima u kafiću kada popijemo kavu. Ovi ljude se očite vode onom od Bareta „Samo živi, samo budi, svi odgovori doći će sami, samo stoj na svjetlu i doći će kraj tami.

Što su njemu predstavljale te 3 kune, što njemu predstavlja svakodnevna komunikacija s ljudima, što njemu znači prodaja časopisa?  Bacila sam se u istraživanje.

"Ulični Fajteri" i "Ulične svjetiljke" su časopisi koje prodaju beskućnici. To su časopisi koji bi dodatno trebali senzibilizirati javnost na problem beskućnika. Ulični Fajteri koštaju 7 kuna, trošak tisak je 3 kune, a njihova zarada po prodanom časopisu je 4 kune, dok se Ulične Svjetiljke drže istog principa samo časopis košta 8 kn.

U njemu sam našla članak o Udruzi Indigo, za zaštitu životinja. Osobito me razveselio tekst Majke Terezije „Nađi vremena za smijeh, to je melodija duše“, zanimljiv tekst Life, Special i druge zanimljive tekstove.

Ukoliko kupite časopis možete pomoći beskućnicima. To su često ljudi čiji osmijeh ne prikazuje njihovu životnu situaciju, već vjeru u ljude i bolje sutra. Isto tako je bitan taj osjećaj koristi zbog ostvarene prodaje i socijalnog kontakta s ljudima.

Stoga sljedeći put kada vidite da netko prodaje časopis „Ulične svjetiljke“ ili „Ulične Fajtere“ možete kupiti časopis i pomoći, time se odričete jedne kave ili jednostavno razmijeniti koju lijepu riječ i uljepšati dan sebi i prodavaču (beskućniku).






petak, 14. travnja 2017.

Nezaposlenost, stres i trčanje

U srijedu navečer sam srela susjedu koja je sva umorna išla kući i pitala me kako to da sam tako sretna i vesela u 22 sata navečer. Sva oduševljena sam počela pričati o Crossu. Donedavno sam razmišljala, Cross i ja, nema šanse, može sve samo to ne. Sada ne znam da li sam sretnija kada idem na trening ili sljedeće jutro kada me sve boli od treninga, ali ciljano i znam da radim dobro za sebe. Njen odgovor je bio i ja bi išla, ALI....trenutno ne radim pa si ne mogu to priuštiti.

Poznato je da vježbanje stvara hormon sreće. Zašto sve što se tiče osjećati se bolje mora koštati. Trčanje ne košta, vježbanje doma ne košta, Jarun je svima otvoren. No, hallo. Ali da lakše je naći izgovore nego otrčati krug oko Jaruna. Been there, done that.

Prisjetila sam se vremena kada sam i sama tražila posao. Shvatila sam da kada sjedim doma, vrtim jedan te isti film i nema napretka. Treba izaći među ljude, stvoriti osjećaj pozitive, koristi, sreće, osobnog zadovoljstva. Poznato je to ne ovisi o: treneru, dečku, prijateljima, roditeljima, poslu nego o nama i samo o nama. Svi dručije reagiramo na okolnosti. Ali svima dođe to vrijeme kada nam se ne da ništa, nemamo motiva i nalazimo isprike. Onda je najteže obući tenisice, ali baš ih onda treba obući. Cesta te čeka. Osjećaj nakon toga, osim litre znoja i praznog mozga je vauuuu. Kažeš sebi:  Istrčao/la sam, sutra ću moći više, a onda mi je samo nebo granica. Zašto si stvaramo sami barikade u glavi. Znam lako je reći, ali sjetite se da svi imamo takve dane, svi.



SAMO KRENIIIIIII....