subota, 18. lipnja 2016.

Znate li kako izgleda Stipe Mesić?

Jednom prilikom mi je nadređeni rekao: "Znaš li ti kako izgleda Stipe Mesić?" Naravno da znam. Nadalje mi je rekao: "Onda lijepo ako znaš, izgledaj kao on kada pregovaraš ili vodiš bilo kakav razgovor s nekim". Ja sam ostala malo zbunjena, vjerojatno ćete i vi. Usput pogledajte svoj izraz lica sada u ogledalu.

Uglavnom htio mi je reći da Stipe Mesić ima čisti poker face izraz. Nikad ne znaš što misli. Poker face je izraz lica na kojem se ne vide emocije. Zove se tako jer u pokeru igrači ne pokazuju nikakve emocije kako bi zavarali protivnika. 

Poznato je da je preko 90 % komunikacije neverbalno. 55 % govor tijela i lica, tonalitet 38% posto, a riječi samo 7 %.



Slika: Stipe Mesić


Nedavno sam i sama vodila jedan razgovor sa uglednim gospodinom koji je imao čisti izraz lica poker face ili ti Stipe Mesića. Razgovor je tekao jednakim tokom i tonom bez ikakvih ekspresija lica i pokazivanja emocija. Postavljao je bezbroj pitanja i davao informacije, a ja nisam nikako mogla shvatiti što misli osim što mu se izraz lica nije mijenjao. 
Napokon sam i na primjeru uvidjela da u pregovaranju  (osobito poslovnom razgovoru) nije samo izraz lica dovoljan već i ton glasa i način govora (bez iskazivanja ikakvog oduševljenja, uznemirenja, isčuđavanja).  

Mislila sam, ok, to je pjesnik htio reći, ali bradu neću puštati ;)

Imate li i vi iskustva sa takvim pregovaračima, tj. jeste li jedan od njih ili vas je "lako pročitati"?





Izvor slike: http://predsjednica.hr/stranica/17/


subota, 11. lipnja 2016.

Započeli ste posao – Da li je dovoljno samo ići srcem i nadati se sreći?

Nedavno sam imala priliku sresti jednog mlađeg dečka koji je odlučio otvoriti kopiraonu u samom centru grada Zagreba, ali uvučenu u haustor. Rekao mi je svoje ideje, puno puno njih, svoje planove, namjere, već on ima okviran plan, u glavi, koliko će ljudi zaposliti (plaću koju će im dati), koliki će dići kredit u banci, ima dobru lokaciju koja ga i mjesečno puno košta, a još nije niti opremio kopiraonu i stvarno krenuo s poslovanjem.

Većina (čak i 80%) malih poduzetnika propadne u prvoj godini poslovanja.

Moram priznati neke ideju su mu dobre, ali kada sam ga pitala par osnovnih pitanja odgovor nije znao:
  1. Što mu je core business, od toliko ideja bila sam pomalo zbunjena? Ima li kakav plan?
  2. Kako će se oglašavati, tj. kako će ljudi saznati za njega? Rekla sam mu da nitko ne zna za njega, da nije niti označio put do kopiraone, koja je uvučena , iako u samom centru grada i još se nekoliko metara dalje nalazi već dugo otvorena kopiraona koja od jednog kraja ulice do kopiraone ima vrišteće oglase da su najpovoljniji. Pitala sam ga kako se misli oglašavati?
  3. Da li je ispitao tržište (konkurenciju)? Cijene koje misli ponuditi kupcima su mu premale za tako velike plaće koje misli ponuditi, time pokriti kredit, najam i sebi još mora isplatiti plaću!
  4. Koja mu je ciljna skupina (uz toliko ideja ciljna skupina mu se izgubila)?
  5. Ima li izrađenu cost-benefit analizu? Njegove ideje traže i velika ulaganja u startu, a on gotovine nema. Plana nema. Ima samo veliko srce puno ideja i želju da uspije.
  6. Ima li napisano na papir misiju, viziju i ciljeve?
  7. Koju je strategiju odabrao : Strategiju troškovnog vodstva, strategiju diferencijacije proizvoda ili strategiju fokusiranja, tj. po čemu će se odvojiti na tržištu od konkurencije.

Zbunjeno me gledao i govorio ali on ima predobre ideje. Možeš ti imati što god želiš ali ako otvaraš kopiraonu i znaš da u krugu od par stotina metara ima još njih bar 3, a radius škola/fakulteta i ustanova u blizini nije tako veliki, onda zbilja moraš imati dobar plan i kontrolirane troškove. On bi zapravo bio gazda i sve bi on organizirao lijepo, što ne sumnjam, ali vrijeme će pokazati. Ja mu držim fige. 

Prije nešto više od godine dana na izuzetno dobroj lokaciji se otvorila cvjećarnica (prostor je prethodnih godina zjapio dugo prazan) ali autu i ciljnjoj skupini ne pristupačan. Na stanici su silazili ljudi koji idu u bolnicu, crkvu, djeca u školu. U radiousu od 2 tramvajske stanice 3 cvjećarne koje posluju godinama. Oglas im je na staklu bio da imaju facebook stranicu i da nude cvijeće za vjenčanje već od 3000 kn. Nažalost nisu preživjeli 1 godinu poslovanja.

Možete se i ne morate slagati samnom.  Ali ideja je jedno, a realizacija i  ostvarenje nešto drugo. Ljudi danas ne žele platiti znanje jer misle da sve mogu sami, a iskreno puno puta ne znaju od kuda početi. Počnite od plana!

Svi učimo cijeli život i to je normalno, ali ima i ljudi koji će vam dati smjernice i usmjeriti vas besplatno, ali pitajte, samo pitajte i učite. Sretno!





Izvor slike:www,makora,hr